ENG HR

Naslovnica -> Povijest

Povijest kamenih kućica u Dalmaciji

Na području krša čovjek je od davnina bio upućen na kamen jer mu je bio lako dostupan i to u izobilju. Od njega je mogao i bez obrade graditi nastambe, zaklone, ograde i potporne zidove. Iz kamena su građena korita i kamenice za napajanje stoke te cisterne u živom kamenu jer je voda značila život i opstanak.

Kamene kućice namijenjene trajnijem boravku ili skloništu najčešće su bile u blizini obradivih površina, u pravilu četverokutnog tlocrta te osim niskog ulaza bez dodatnih otvora. Sam ulaz je gotovo uvijek bio okrenut prema jugozapadu. Osim za smještaj do današnjih dana služe za držanje stoke, alata ili poljoprivrednih proizvoda tj. oduvijek u funkciji stočarstva i zemljoradnje a posebno maslinarstva i vinogradarstva.

Kameni zidovi su građeni bez vezivnog materijala, u suho, ili s vezivom. Vezivni materijal je bio zemlja ili vapneni mort koji se redovito koristio kod gradnje stambenih objekata a uglavnom od srednjih komada kamena dok su se šupljine ispunjavale manjim i sitnijim kamenom. Upotrebom pločastog kamena zidovi su bili puno pravilniji i sa oštrim rubovima a sama gradnja puno stabilnija i kvalitetnija. To posebno dolazi do izražaja kod suhozidne gradnje, kao najstarije tehnike građenja, gdje je stabilnost rezultat načina slaganja i djelovanja same težine ugrađenog materijala.

Kamene kućice završavaju krovnom konstrukcijom pokrivenom pločastim kamenom u pravilu sve tanjim prema vrhu kako bi zajedno s obodom osigurao stalnu i ravnomjernu opterečenost. Kad je bilo moguće pečenjem gline izrađivane su i površnice za pokrivanje sljemena krova.

Činjenica je da današnji graditelji s puno više znanja, materijala i alata rijetko mogu dosegnuti ono što je uspijevalo graditeljima u dalekoj prošlosti. Zato s pravom kažemo da su kamene kućice spomenici ruralne arhitekture našeg podneblja.